Danas je 14/08. Ovaj dan se više nikada ponoviti neće

Čini se kao da svakim godišnjim odmorom resetiram svoj mind set, životni stil, svoja razmišljanja, a njih ima dosta, jer sam djevica u horoskopu pa mi to ide od ruke: probirljivost, ambicija.  S godinama mi je jako postala bitna moja sebisvrsnost.

Ne poznam nijednu drugu odgovarajuću riječ kojom bih nazvala situaciju u kojoj se nalazim trenutno na životnom putu : mislim na sebe i kako sebi osigurati budućnost,  raditi dobro, razvijati se i putovati, pri tom sam naučila vješto otkazati sastanak s prijateljicom do čijeg mi društva trenutno nije, a da se pritom ne etiketiram kao sebičnjak. Pa sam sebisvrsna. Imam svrhu u kojom služim sebi kao svom najboljem  prijatelju, jedinom biću koje odlučuje samo za sebe, ispašta svoje dugove( emocionalno), plaća svoje dugove (financijski neovisno) i ne polaže nikome svoje dugove (jebeno).

 

I kako da se sad uklopim u društveni kalup onog svijeta u kojem sam odrasla i svijeta u kojem sad bivam :  Bliskoistočnog blještavila i istočno-europske realnosti.
Pri tom sam žena, na rubu tridesetih, stjuardesa, plavuša, visoka, ne znam koje još epitete nisam dodala kao začin , ali sam pravi kalup za ogovaranje, jedino žalim što još nisam čula priču o tome kako sam preko kreveta došla do pozicije. To bi mi prijalo egu, jer ovako ispadam nesposobna.
Talenat kod žena se podcjenjuje u zadnje vrijeme.. Ne znam jeli zadnje vrijeme raspon od sto godina, nisam istraživala, kažem što vidim i kako se osjećam. Puno je oklade bačeno na vanjštinu, a to je zadnje na što treba dati novce za okladu. Na tu temu mala anegdota

Jednom davno u vožnji lokalnim autobusom kući, naišla sam na vozača koji me htio pozvat na “dejt”, a ja sam  fino odglumila ulogu djevojke sa sela koja je obećana godinama istom” momku iz mista,” i spretno ga odbijala od sebe. Kad sam konačno rekla NE,  i da NE MOGU, rekao mi je ; Što može žena iz mista, ne može đava iz zaleta. Što bi značilo, nema toga što žena ne može, kad hoće, kad želi. Kad istinski želi.

 

Jutros mi zvoni telefon, javlja mi se preko whatsappa moj Splićanin, znamo se desetak godina, čudnovato biće, sa njim obradim svaki trač, muškarac je to istančanog ukusa, kako za žene tako za vina i putovanja, ali i za žene, rekla sam to već jel’ da?

Prodire u srž ženske misli i demonstrira mi to dokazima redovito kad se naše svađe zahutaju. Spominjem ga jer je bitna stavka mog života, prijatelj, nekad davno djevojačka  ljubav, ali odani pratioc svake moje greške i veliki kritičar, a to je jako bitno imati. Kritičara kojeg poštuješ i čijem radu se diviš.  Ne djelima, jer su mu djela neopravdana i pravi je prikaz glume u visokom  društvu, ali posao to zahtjeva a i životni stil to zahtjeva, povrh svega , tu je novac a novac je esencija života , htjeli mi to ili ne.

Priča o novcu je kao otvaranje crne kutije nakon pada aviona, sadrži sve potrebno za riješavanje slučaja, a krije mistiku događaja koji slijedi nakon. Smiješno koliko je svima nama usađeno u sistem da ljudi koji imaju novac su prokleti i nisu vrijedni, svaki novac je krvav i svakako nepotreban i nevaljao. Kvari ljude kažu. Kad s takvim stavom se odgajate, da svaka lipa koju zaradite mora bit krvava i kad se smatrate lošijom osobom jer želite bolji život a da pritom niste rovali polja u Neretvi, slomili ruku i polomili leđa,sve postaje prljav novac.

Štedi za crne dane. Koliko puta sam to čula, jedino što bi preostalo je čekati crne dane da potrošiš ono šta imaš.

Odgoj je presudan u životu svake mlade osobe, po tim pravilima netko živi svoj život i nikada se ne zapita u čemu griješi.

Ispadne da svi pogrešni ljudi žive predobre živote koje iz daljine “lajkamo” i sanjarimo.

Ono što zapravo mislim je da su se odmakli od roditelja u jako ranoj dobi i krojili svoj život po nekim novim pravilima.

Da se vratim na priču, moj Splićo mi je rekao  da život u Hrvatskoj uopće nije skup, ali da on osobno puno troši na žene, što nije moj slučaj pa imam olakotnu okolnost da uštedim više.

Na to sam mu odgovorila, da je u zabludi. Naravno da trošim na žene, ja sam žena. Epilacije, laseri, frizura, pomade, šminke, odjevne kombinacije… a da ne pričam o večeri sa ženama.

Žena je ženi vuk kažu neki.

 

Opet kažem, drušvo je to učinilo. Mi sami smo si to zakuhali. Imam dojam da su nekad davno zvane vještice koje su se okupljale u šumama i vračale, ustvari bile jako inteligentne osobe , možda čak i feministice, vamp žene, koje su muškarcima “davale papra” u životu, pa su ih spaljivali na lomači, jer je ženska moć ne tako prihvaćena u današnjici. O ženi se govori da je lijepa i nježna. Nekim dijelom se očekuje. Od davnina proporcije i obline su bile bitna stavka ženske plodnosti, koliko djece može dati, toliko sinova, toliko snage i rada za lozu. A to je bilo bogatstvo.

i tako je žena postala jedno malo inteligentno biće koje uvijek iz sjene djeluje, jer joj nije dat mikrofon da bi poručila ono što vidi i osjeća, pripisuju se promjene raspoloženja razim PMSovima, a to je sve produkt nepravde, jer vidimo što ne treba i osjećamo, intuitivne smo i nadasve lude. Lude za životom i možemo bez grižnje savjesti isparati gume na automobilu svom bivšem u ludilu i da nas se samo proglasi neuračunljivima jer to nije onako kako bi trebalo biti. Žena mora bit dama. Jebemu sve. Dama. Pijucka, ne podriguje i ne priča puno…pitam se koliko smo se makli od pedesetih godina… mislim da smo 45e dobile neovisnost.. jesmo li stvarno?

Produkt ludila je što su nas formirali i uredili po kalupu, kako se ponašati i najbitnije, kako osvojiti muškarca. Samo bacim pogled na ženske magazine i pregršt savjeta, kako ga osvojiti, kako mu ugoditi? Ma jeli vi to ozbiljno?  Pa, drage moje, niste valjda “pale” na tu  priču. Znate li onu za lovca i lovinu ? Pustite muškarca da osvaja,a život predodredite svojoj sreći , uspjehu i budite blage,  pravedne. O kakvom trijumfu se tu govori i zar stvarno ta tiskovina vrijedi 15 kuna i pola sata ičijeg vremena? NE i NE.

Nikada ne živjeti po pravilima koje mi ispisuju ljudi neznana lica za instant tiskovine.!

 

Sve se vrti oko tog jednog muškarca. Baš nešto razmišljam koliko mi muškarci uzimaju dosta energije, a to nikada nisam prije primjećivala. Sjećamo se svi one priče iz djetinjstva, kad se  djevojčica u vrtiću  igra na travi, pleše, bere cvijeće i onda dođe on i povuče je za kikice. I uvijek je tu bio taj sukob spolova . Na jednu stranu ženska ljubav prema prirodi, ljudima,umjetnosti i plesu, a s druge strane muška analitičnost, prodornost.

Žena je priroda, turbulentna kao moj posao, svaki pokret žene je sinergija svemira i boga. Kukovi koji se mrdaju u ritmu Afrike, glasan smijeh koji izaziva pozornost, Marlyin Monroe i glasan hihot u poznatoj “vjetrovitoj” sceni, sve su to slike koje obilježavaju ženstvenost. Zar nije predivno vidjeti golo oslikano žensko tijelo? Naiva..Nage žene na predivnim sofama, sa bujnim poprsjem i valovitom kosom.. Čudo prirode. Ne sjećam se da sam ikada bila na izložbi u galeriji promatrati muško tijelo,  ali sam to uradila u  New Yorku prošle godine, promatrala slike strankinja koje su pozirale starom Nizozemcu, umjetniku,  ali nisam vidjela tada nago muško tijelo..  Njemu se divimo .Zovemo ga Apolon ako kojim slučajem ima 16 cm i trbušnjake, i samim time divimo se plodnosti, eroticizmu.. No nekada,
ton kojim žena priča može  biti izazovniji od bilo kakvog penisa.. Seksualni zov..znate. Ne mozemo daleko od prirode. Da se ne bih uvlačila dublje u temu, a sigurno ću o njoj pisati u daljim postovima, počela sam o tome kako je žena priroda, a muškarac dio prirode.

Ona daje život i osjeća. Trpi , pati i žrtvuje. to je esencija. žena je od davnina bila stup koji  drži obitelj na okupu, kako danas puricom s mlincima na Dan Zahvalnosti, tako tada u predhistorijskim danima , palicom i urlicima.

Muškarac kao fizički jači i predodređen za lov, ratovanje, i danas je onaj “provider”, onaj koji daje, opskrbljuje obitelj, takav muškarac i dalje je zbunjen vremenom u kojem jedna tako slaba žena, ona, ruši koncepciju i iako fizički slabija, nešto je bez čega ne može, nešto je što treba i nadasve, nešto što voli.

Mi žene stvarno mislimo da smo nježniji spol?

Muškarac ne plače naočigled. ali ima duboke osjećaje za ono što se događa oko njega , rekla bih i dublje nego žena, kad voli. Onda kad voli je upecan i spreman na sve , bezuvjetno..

Pokvarili su nas. Puno su nas pokvarili mediji i nepravilno korištenje društvenih mreža. Samopromocija i samoljublje su prešli granice zdravog ukusa.Potrebno nam je da nam se dive, da nas štuju, vole, smisao za lijepo se izgubio. Portali su puni foruma o pravilnom šminkanju, zavođenju, gola dupenca iz teretane, intimni trenuci iz kreveta iskaču po instagram storyima. Volim  to pogledat, uživam u trenucima u kojima samu sebe nanerviram kad vidim sve te prihvatljive porno uradke, fascinira me ljudska glupost jer je nemjerljivo zabavna, postala sam i ja dio tog kupusarskog insta svijeta, koji mi pomažu da prihvatim situaciju kakva je, da će neka hrpa ljudi plesati oko zlatnog teleta i da to ne bi trebalo mene dirati sve  dok god imam zdravi racio i ljubav prema nečemu što volim, dok god imam strast i dok god bez drhtavice mogu deinstalirati facebook account ..

Prolazila sam jučer Zagrebom , kasno nevečer. promatrala sve te ljude oko sebe i gledala salsu koja se plesala na Zrinjevcu. Priznajte, svi uvik gledamo  ženu kako pleše i što nosi. Zar nije atraktivnija i daje slad toj harmoniji u dvoje? nije valjda da samo ja to radim, Nije. Valjda.

On, nebitno tko, je bio samnom, rekao je, pleši. Ne brini se tko je oko tebe.

Rekla sam mu: znaš, za manje od sto godina, svi ovi ljudi više nikada neće hodati zemljom, svi ćemo  pomrijeti jer je tako priroda odredila. pa tako i mi imamo manje od sto godina da uživamo u svemu sto nam je preostalo. Ja se s tim ne bih igrala. Zato plešem jer me ne zanima tko gleda..
Nemojte pustiti da vam danas prođe u strahu i beznađu, nemojte ne otići gdje želite ili ne nazvati koga trebate… za manje od 10 godina ćete se pokajati, narednih 40 žaliti, a ostalih 20 rezonirati život koji ste imali. Nemojte. Nemojte sjediti ni misliti. Nećemo više nikada dobiti šansu koju imamo .. Jer  nemamo ništa osim danas .. a ko zna za sutra?

Danas je 14/08/2017 . Ovaj dan i godina  se više nikada neće ponoviti. Ni meni, a ni vama.

Gasim laptop. Otvaram vino. Laku noć.

3 misli o “Danas je 14/08. Ovaj dan se više nikada ponoviti neće

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s